ajmmo se igrat boga

petak, 04.05.2007.

Sreća prati glupe

Ovo je post o vrlo čestoj pojavi u Lijepoj Našoj, koja se vjerojatno javlja i drugdje, ali obično ne dođe tako daleko; osvrt na vrlo popularan fragmentić javnoga života koji je sasma opravdano zaplijenio veliku pozornost. Naime, našao se genijalac koji je skrenuo (vrlo humoristično, efikasno i jednostavnim programom) pozornost na našega "prvog čovjeka policije". Razmišljajući o njegovim televizijskim gafovima, točnije, o njegovoj nedvojbeno prevelikoj verbalnoj retardaciji, dolazim do nezaobilaznog pitanja- kako taj frajer (nemam potrebu nazvati ga nekim više "fensi" terminom kao što je recimo, čovjek) može biti prvi u bilo čemu. Sa sata psihologije u srednjoj školi zapamtila sam da inteligencija ima više faktora (sedam, čini mi se) i jedan od njih je verbalni, pa sam, da ne bih bila previše kritična i bezobrazna, pokušala opravdati njegove baljezgarije time što mu možda verbalni faktor očito ne štima. Međutim, pogledavši sva tri nastavka po nekoliko puta (ispravite me ako je u međuvremenu izašao još koji) to opravdanje jednostavno ne stoji. Čovjek koji je doista pametan ne bi smio na televiziji izjaviti da on nema što razgovarati s ljudima koji nemaju diplomu (đizs!) i još k tome prethodno reći da ljudi (čovjek) koji njega "kritiziraju" (definitivno kriva riječ za kontekst) na "jubitou" nisu inteligentni. Prvo, kakve veze ima diploma s nečijom pameću ili elokvencijom?? Samom tom idiotskom konstatacijom dokazao je suprotno. Drugo, što on uopće zna o "ovima koji njega kritiziraju na jubitou"? Ne moram spominjati upotrebu potpuno krivih padeža i riječi u potpuno krivom kontekstu tipa sukus (čije je postojanje pomalo upitno, a i nije baš oličenje akademskog diskursa). Dakle, sumnja u nedostatak isključivo verbalnih sposobnosti je odbačena (iako, mislim da su za taj posao ionako one vjerojatno najbitnije). Iz mnogih videozapisanih argumenata zaključujem da je Kiro potpuno krivi frajer, na potpuno krivom mjestu, u potpuno krivo vrijeme. Ironično je to, što je da bi došlo do toga, morao jako, jako puno puta biti upravo obratno: u pravo vrijeme, na pravome mjestu. Koliko se toj nacionalnoj karikaturi stvari moralo poklopiti da dođe do trenutne pozicije? Zbilja mi nije jasno kako je došlo do toga da taj lik doista završi taj svoj fakultet i da uspije doći tako daleko da predstavlja cijeli narod bilo gdje, u bilo čemu?! I sad dolazimo do demolirane narodne mudrosti iz naslova posta. Čovjek koji je vrlo neumjesan, rekla bih čak potpuno krivih svjetonazora, s očajno lošim vokabularom i osjećajem za gramatiku, obnaša dužnost u sklopu izvršne državne vlasti! To je doista kao da je dobio na lutriji! Kako to objašnjavam- vjerojatno je bio vrlo podoban, da ne kažem udoban, kao nečiji paravan. "E viđe ovog Kiru, baš bi njega mogli stavit` za ministra pa mi možemo bit neumjereni u jelu, piću i satovima!" Vrijeme je da stanem, da ovaj post, ako već nije, ne bi prešao granice dobrog sukusa.

Pollitika.com








04.05.2007. u 21:49 • 7 KomentaraPrint#

subota, 14.04.2007.

Gospođa smrt

Mnogo se dogodilo otkad ne pisah, i vrijeme je da se čuje moj glas. Jučer se dogodilo nešto (u više navrata) o čemu jednostavno moram pisati. Moj momak radi kao vozač u firmi za distribuciju tiska. Postoji smjena (za one koji slučajno ne znaju) u kojoj se svakoga dana od cca. 19:30h do cca. 21:00h dostavlja sutrašnji tisak glavnim punktovima u gradu (Autobusni, Glavni, Trg...) i koja često i mene zapadne (umjesto romantičnog spoja). I jučer, tako, kao i mnogo puta prije toga, slažem tisak za dućan na Glavnom, kad, dignuvši pogled, shvatim da se znatiželjna masa naginje, naviruje, čak mi i bezobrazno kuckaju po staklu (valjda da im okrenem novine). Šic, lešinari, NIJE UMRO! Nemojte krivo shvatiti, nisam baš pobornik socijaldemokratske partije, i smatram da Račanova vlada nije krala ništa manje nego ova Joa Sanadera, ali, dovraga, čovjek umire! Pustite ga da umre. Još se raspada jadan od one kemoterapije, a okružen je strvinarima. Najviše me nerviralo razočaranje na njihovim facama kad su shvatili da ispod velikog naslova RAČAN ne piše kada je sprovod. Oni iščekuju smrt, i to s nekim bolesnim kanibalizmom u očima. Već dugo valjda nije bilo tragične političke smrti koja se ticala cijele nacije i to ih, ne razumijem zašto, iznimno uzbuđuje. Samo ne znam, iščekuju li zato da mogu naricat´ i odavat´ počasti praveći se da im je jako žao ili da mogu likovat´ nad njegovom nesrećom u svoja četiri zida (a možda i nemaju srama pa će to činiti i u javnosti). Kad sam već imala novine u ruci, prolistah malo. Na moje veliko gnušanje, na otprilike trećoj stranici nalijećem na Željku Antunović i Ljubu Jurčića ispod velikog naslova koji je glasio otprilike ovako: "Borba za postolje je započela". Fuj. Siroti Račan nije još stigao ni umrijeti, a ovi se već po novinama prepucavaju, iznose svoje programe i potkopavaju jedan drugoga. "Ja, ako dođem na čelo stranke, ja ću ovo i ono...." Ma ti ćeš nešto! Frend iz stranke vam umire, idioti, a meni je stalo više nego vama!!! Probajte za početak u programe ubacit malo humanosti. Pa ti ljudi su se stvarno razbahatili. Obično bi postali gamad tek kad bi se dočepali položaja, a sad su počeli tako očito vrijeđat` inteligenciju ovog užeglog naroda (nisu političari jedini koji to rade, da se razumijemo). I dok Žacka i Ljubo ne razmišljaju o gospođi koja im je otvorila put, Račan ju gleda u oči i nastoji poživjeti još koju sekundu. A gospođa Smrt se kesi, jer zna, da će jednog dana doći i po njih.


pročitajte post i na Pollitika.com

14.04.2007. u 07:43 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.03.2007.

Noina varka

Ovo je priča o drugoj strani politike. Ova anegdotica stigla je do mene iz prve ruke, jer ovu cijelu šaradu za koju saznah doživjela je moja dobra prijateljica. Naime, dolazi spomenuta djevojka danas na trening vidno uzrujana i psuje ustav i sustav, prijatelje životinja te spominje krepanog psa i Vlatku Pokos u istoj rečenici. Priča se odvijala otprilike ovako: Jutros je ona krenula na fakultet i svjedočila prometnoj nesrećici u kojoj su sudjelovali nepoznati vozač automobila i neidentificirani pas. Pesek je jadan, šepajući i krvareći, izazvao njeno sažaljenje i ona je odlučila pomoći sirotoj životinji. Odvela ga je veterinaru koji joj je rekao da on tu ne može puno učiniti te da peseku treba nekakav "fensi" pregled, koji bi naravno, netko trebao platiti. Ona, s obzirom da je student, i poprilično švorc, kao i većina nas, odlučila je kontaktirati udruge iz tog djelokruga. Ispostavilo se kako u uredu informacija grada Zagreba (988) uopće nemaju broj popularne udruge za koju se ona prvu opredjelila, već su djelatnici informacija preko interneta došli do nekakvog privatnog broja. Nazivanje toga broja nije izazvalo reakciju druge strane tj. korisnik broja je odlučio ne odgovoriti na poziv. Kada je ponovno nazvala 988, uspjela je doći do broja udruge, ali i tamo je reakcija izostala. Zatim je pokušala s drugom, također veoma razvikanom udrugom, i nazvavši njihov broj dobila je govorni automat. "Vaš poziv košta toliko i toliko, novac će biti uplaćen na račun udruge, za razgovor s portirom stisnite 1........." I dok je mašina odverglala svoje, siroto pseto je uginulo. Nakon što je stisnula 3 za razgovor s "dežurnim" i rekla mu da ima leš psa pored sebe s kojim ne zna što da pod milim Bogom radi, on ju je uputio na "sanitarnu veterinarsku". I sad ide, meni osobno, najsmješniji dio: veli njoj sanitarac: "pa dobro, sad kad mi znamo vašu adresu, vi bi mogli tog psa (crknutog, op.a.) stavit´ u neku kutiju i odnijeti ispred svoje zgrade pa ćemo mi u toku dana doći to pokupiti". Kroz glavu joj je vjerojatno prošlo ono što bi i meni: "Kaj budu mi susedi rekli kad me vide da dovlačim krepanog psa u kutiji i to ostavljam ispred svoga kućnog broja?????" ; pa je zaprepašteno rekla: "Zar pred zgradu?" , na što joj je sanitarac mrtav hladan odgovorio: "Ili možete platiti 250 kuna, pa bumo mi odmah po to došli". I što Vi, dragi, čitatelji, velite na ovu priču? Citiram nju: "Ti debili budu onda Pokosicu na trgu napadali kaj bundu nosi? Pa dođe mi nje žao, kad vidim kakvi su to licemjerni kreteni". Ni sama ne bih bolje izrazila gnušanje spram opisanog događaja. Drago mi je da je ova priča u najprikladniji trenutak došla do mene, pa da dokažem kako je u ovoj državi sve trulo pa čak i nevladine udruge. Meni te udruge djeluju poput svojevrsnih sekta, šire nekakvu ideologiju koje se ni sami ne pridržavaju i novac se, tko zna otkuda, gomila na njihovim računima. Bitno da oni natjeraju onu jadnu klinku od 16 godina da se skine gola na trgu, usred zime, u svrhu prosvjeda protiv nošenja krzna pa onda ona bedasta sva sprehlađena osjeća euforiju i ponos za svoj aktivistički doprinos. Da ovo sve skupa nije tragično, bilo bi jednostavno urnebesno smiješno. Najhumorističnije je to teorijsko nametanje moralnih vrijednosti i apeliranje na humanost i solidarnost za koje, kao što vidimo, u konkretnim praktičnim slučajevima, poticaji u potpunosti izostaju. I kako onda bit` dobar čovjek? Kako slijediti prava načela i vrijednosti kad više nitko to ne cijeni? Dođe mi nekad da se igram Boga, i upucam ih , sama.

29.03.2007. u 22:15 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 28.03.2007.

"Pronevjerenstvo" i šoferi

Moj kolega s fakulteta i ja neki smo dan ispijajući kavu, u šali zaključili kako se hrvatski političari trude izazvati afere da bi bacili one stare afere u zaborav. Prateći medijske sadržaje u potrazi za inspiracijom za novi post, shvatila sam da je ta naša "šala" nažalost bila vrlo nedaleko od istine. To su, naravno, samo moja nagađanja, optužbe bez dokaza i klevetanje političara. No sagledajmo dvije teme koje smatram zanimljivima. Za početak, voljela bih spomenuti "uvaženu" instituciju pod nazivom Povjerenstvo za sprečavanje sukoba intresa. Nisu oni jadni krivi što im ovlasti ne sežu dalje od glasanja kojeg će se mazatelja oči izvrgnuti uperenim kažiprstima. Oni su u dvije godine za sukob interesa optužili 9 dužnosnika od ponuđenih 100. Moram priznati da ne znam kojih 9, ali da su to uvelike medijski eksponirani ljudi, znalo bi se. E sad, jedan od 100 ponuđenih bio je i Joe Sanader s poznatim satovima u milijunskoj kunskoj vrijednosti. Njega su, naime, oslobodili optužbi iako nije konkretno odgovorio na pitanja o porjeklu svojih pokretnina. No to, po mome mišljenju, nije najapsurdnije u cijeloj priči. Osnovano Povjerenstvo je stvoreno samo kao fatamorgana pomaka u razotkrivanju na sumnjiv način stečenih "kretnina" (s kojim god hoćete prefiksom) i sumnjivih odnosa na drugim relacijama. Ono naime, nema ovlasti sankcioniranja političara za koje otkriju da su u sukobu interesa, tako da, čak ako i kada se muljatori otkriju, u njih se doista samo može uperiti kažiprst. Leko (predsjednik spomenutog povjerenstva) kaže nešto u stilu: "To što su otkriveni dovoljna im je kazna". Čudno je to, kako za njih vrijede neka posve druga pravila. To me tjera da zaključim kako je bavljenje politikom put u neki paralelni svemir, u neku paralelnu pravnu državu. I to me nekako potiče da u njih sve uperim neki drugi prst. E sad jedan drugi par cipela. Kao uvod jedna antikna šaljiva sintaksa: "Blago majci koja ima kćeri, oko kuće šetaju šoferi". Svaka majka poželjela bi da se trenutno najpopularniji šofer, Rajić, šeta oko njene kuće. Po svemu sudeći, voljeli bi i Joe i ekipa da se šeće oko njihove kućerine. Prodan je "dukat", kažu na vijestima. Vlada se zbog toga iznimno duri na Luju, našeg šofera, kao, oni su se opirali prodaji tako velikog proizvodnog pogona strancima. E sad, k`o tu koga? Svi znamo da je Ivo u Veroni nekaj tam s barr-om muljao oko plive, čemu sad ljubav prema domovini? Moje je mišljenje, sudeći po satovima, stanovima, vikendicama i kućama, da njih muči izostanak vlastitog profita. Jer kakve veze, pobogu, ima, tko je vlasnik korporacije ako ona uspješno djeluje na našem prostoru, povećava proizvodnju, i vodi nas ka europskom tržištu? Taj bi argument možda i imao nekakvog smisla da većina uspješnih organizacija te vrste već ne pripada strancima. Luka Rajić ih je, kako se čini, dobro zafknuo. Bravo Lujo! Za kraj ću reći da mi je žao što su ljudi, kao vrsta, jednostavno previše pohlepni i odvratni da bi bili u stanju provesti demokratske ideje i što ovo, kapitalističko-prividnodemokratsko uređenje jest zapravo jedino što čovjeku, kao vrsti, odgovara. Volite se, ljudožderi.

28.03.2007. u 09:58 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 20.03.2007.

Lijeva ruka, desni džep (pokušaj prvi)

Plodno je doba za hrvatsku politiku! Mišljenja sam da se samo političari ne bi složili s ovom tvrnjom. I tako, u pikantnoj juhici kuhanoj od strane hrvatskih ex i sadašnjih poglavara, koja je odavno prekipjela, za početak biram najaktualniji sastojak: puni su mediji nekog Zagorca. A ne, to nije stereotipni Jožek koji za vikend u krčmi "Kod tužne Bare" popije litru i vodu i kasnije popeva u ime trseka.Ta je stanovita osoba, kažu, ugledan, dapače, najodlikovaniji general domovinskog rata. Sad je, izgleda, i još mnogo osim toga. Sad je, uz ovo gore navedeno, lopovčina kakve nema, lažov i obično pače koje okitiše perjem pauna. No ovo pače nije iz sage za djecu, već iz sage za pasivnu hrvatsku masu. Možda bi prikladan naslov bio: "Potkoženo pače". Lako za perje pauna, okitio se on, naime, dijamantima. Sumnjiči ga se da je 1993. iz sefa MORH- a "posudio" dijamante u vrijednosti cca. 5 milijuna eura koji su tamo "čamili sami" glumeći polog za hrvatsko obrambeno oružje. Izgleda da se veliki transferi ne odvijaju samo u nogometu, već itekako i na stranim bankovnim računima naših političkih aktera. Kako li mu je to pošlo za rukom? Čuli smo mi za mnoge ratne junake, uglavnom preko crne kronike uz sliku zapaljenog prastarog automobila s beživotnim tijelom u unutrašnjosti. No izgleda da naš najodlikovaniji general ne pati previše od P.T.S.P- a (teško je patiti kad imaš milijune razloga da to ne činiš). Vratimo se na naše pitanje, koje u ovom slučaju smatram esencijalnim- kako? Pa to je bar jasno k`o pekmez- svi su bili u tome, samo je pitanje koliko. Očito je karikica- dvije, u korumpiranom lancu- pukla (sama veličina tog lanca sugerirala je odavno da bi se to moglo dogoditi) i sada oni sred televizije i ostalih medija jedni druge prozivaju i kunu. Smješno. Nema takve kazališne predstave kakvu se moglo pratiti jučer iz fotelje- strašna prepucavanja u emisiji prikladne tematike uzrokovala su u meni razne emocije. Predstavu bih okarakterizirala kao nešto doista gnjusno, ali i humoristično. A u cijelom tom prepucavanju, priliku je dobila i javnost: putem telefonske ankete. Anketno pitanje je otprilike glasilo: Je li državni vrh upleten u aferu Zagorec? 97 % glasača odgovorilo je da, a preostalih 3 % su, kako se meni čini, zvali sam Zagorec i upletena družina. Pitanje je sad, kako jedan narod, tako svjestan i sposoban zaključivanja, ostaje tako pasivan i nespreman za neke konkretne akcije? Možda mi Hrvati, patimo od svojevrsnog mazohizma i to- materijalnog. Jer daleko od toga da je ovo jedini takav slučaj. Ne moram ni spominjati našeg elegantnog premijera Joa Sanadera i njegovu "pokretnu imovinu" te tetu Jacu sa stanom koji je pao s neba. I na kraju je ovaj članak o politici, koji je, suprotno objektivnim tendencijama postao politička kritika, evoluirao u kritiku hrvatskoga naroda.

Uostalom, smatram da pasivnost treba razoriti.

20.03.2007. u 20:33 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.03.2007.

pilot post (pokušaj nulti)

Za početak, pozdravljam svakog zoon politikona koji stupi na ovaj blog. Iako se inače gnušam striktno zadanih tema, smatram ovaj blog najkreativnijim zadatkom otkad sam započela studij. Činjenica da sam na samom početku tog studija (iako, kažu, više nismo brucoši nakon odvaljenog prvog semestra) mnogo obećava u tom pogledu. Voljela bih naglasiti da sam svjesna težine novinarskog amaterizma kojim ću se ja ovdje baviti, jer politika nije područje na koje sam prije studija obraćala preveliku pozornost. To je područje čije mi je nepraćenje osiguralo bezbrižniju mladost. Otkad sam započela studij, osjećam sve, samo ne bezbrižnost. To naravno, nije nužno loša stvar. Ovo, gotovo potpuno životno osamostaljenje, imponira mi više nego što me zabrinjava. Iako je tema zadana, njena širina je gotovo neiscrpna: nema aspekta naših života u koje se politika nije bar nekad umiješala. Gotovo sam sigurna da će u početku tekstovi s ovog bloga biti objektivno neupotrebljivi, jer, kao što rekoh, moje je znanje oskudno. A i hrvatska politička scena gotovo i da ne nudi mjesta za žanrove koji nisu kritika.

Pozdrav do pokušaja prvog.

19.03.2007. u 13:24 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

ovaj blog je stvoren s pragmatičnom svrhom upoznavanja s budućom profesijom i važnim političkim pojavama u kojima ću kao punoljetan građanin i budući novinar odsada aktivno sudjelovati.

Linkovi

Pollitika.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Fromoutofnowhere
Homopolitikus
Nehajeva
Zlatnamalina
Erdinger
Zoonpolitikon1
Cuftica
Seminar1
Sprchkekingdo
Ehho
Politica
Parolinevz
Poglednapolitiku
Pisanica
kulennovaseka
moreutopije